Gdje se skrio zemaljski raj?

Njemačko izdanje National Geografica u posebnom broju - Mitovi Biblije - opisuje sedam biblijskih mitova i istražuje koliko su utemeljeni u istini, javlja HRT.

Autori Mitova posjetili su mnoga sveta mjesta i objasnili svoje ideje za Edenski vrt, Veliki potop, Sodomu i Gomoru, Babilon, Izgon iz Egipta, Bitku kod Jerihona, Davida i Golijata i Zavjetni kovčeg. Analizirali su stvarne dokaze biblijskih priča i njihove teološke interpretacije te ih smjestili u kontekst s drugim pričama iz Staroga zavjeta.

Ugledni zananstvenici uspoređuju predaju s činjenicama i rezultatima istraživanja i vode čitatelje na mjesta na Bliskom istoku koja su jednom, zbog iznimnih događaja, našla mjesto u Knjizi nad knjigama.

Prema najpopularnijim teorijama, raj je mogao biti na jednom od tri mjesta: u području jezera Urmia u današnjem sjevernom Iranu, u plodnim krajolicima koji se prostiru od Egipta do delte Eufrata i Tigrisa te u današnjoj luci Bandar Abbas u Perzijskom zaljevu.

Smatra se da je veliki potop vjerojatno jedini univerzalni mit koji se pojavljuje baš kod svih naroda na Zemlji. Strah od kraja svijeta bio je i još je nešto što golica maštu ljudi. Znastvenici polaze od toga da legenda o velikom potopu zapravo govori o nekoj stvarnoj velikoj poplavi koja se jednom dogodila. Što se prije nekih 11.000 godina stvarno dogodilo, mogu si prilično vjerno zamisliti oni koji su 2004. u Aziji preživjeli tsunami.

Kad se radi o bitci kod Jerihona, istraživači se slažu da do nje nikad stvarno nije moglo doći jer Jerihon u doba toga navodnog okršaja uopće nije postojao. To je mjesto bilo nenaseljeno, a do danas nema nijednoga jedinog arheološkog nalaza uništenja poznatih jerihonskih zidina.