Američki ledenjaci nestaju dramatično brzo

Tri najveća ledenjaka na Aljsci - Gulkana, Wolverine i South Cascade u državi Washington, tope se dramatično brzo, brže no što se to moglo predvidjeti, što je još jedan očit znak globalnog zatopljenja, kaže najnovija studija Američkoga geološkog društva.

Najbolji dokaz globalnog zatopljenja

Ta tri ledenjaka, koje američki znanstvenici proučavaju još od 1957. godine, najznakovitiji su odraz globalnog zatopljenja jer im se površina tako drastično smanjila i promijenila da prijeti potpunom raspadu ekosustava - od životinjskih vrsta kojima prijeti pogibelj zbog gubitka prirodnih staništa, poput polarnih medvjeda, morževa, tuljana, pingvina - preko nestanka cijelih biljnih vrsta, pa do podizanja razine mora zbog efekta otapanja ledenjaka, piše Vjesnik.

Iako su sva tri ledenjaka posebno zanimljivi i jedinstveni i po svojoj strukturi, površini i ekosustavu, sva tri pokazuju isti obrazac »ponašanja« na efekt zatopljenja - masovni gubitak ledene površine.

Zabrinuti znanstvenici

Znanstvenici su vrlo zabrinuti zbog dramatično brzog topljenja ledenjaka jer će razina mora koja će se uvećati zbog toga ugroziti obalu, stanovništvo na njoj i cijeli živi svijet u bližoj i daljoj okolini.

Najnovija studija uspoređuje rekorde u debljini i gustoći leda kroz dugi niz godina i navodi da su ledenjaci izgubili masu otapanjem, novim snijegom i akumulacijom leda i za sva tri ledenjaka simptomatično je da su dramatično izgubili led u posljednjih 15 godina.

Naime i ta, ali i sve prijašnje studije pokazuju da svake godine na Aljasci nestane oko 100 prostornih kilometara leda s tamošnjih ledenjaka. Znanstvenici sa Sveučilišta Aljaska proučavali su 67 velikih ledenjaka koristeći se laserskim sustavom postavljenim na zrakoplovima i utvrdili da se u posljednjih pet godina bitno ubrzalo otapanje leda. Od sredine pedesetih do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća ledenjaci su gubili u prosjeku oko 54 prostorna kilometra leda na godinu, a u prošlih pola stoljeća izgubili su oko 2100 prostornih kilometara leda.

Raste more

Sudeći prema najnovijim mjerenjima, procjenjuje se da se topljenjem leda na Aljasci stvara polovica sve vode u svijetu koja utječe u oceane. Neka istraživanja govore da se razina mora u svijetu povisila dvadesetak centimetara u proteklih stotinu godina, a neki stručnjaci smatraju da se i dalje povisuje, što potvrđuju i najnovija mjerenja obavljena na Aljasci.

Znanstvenici procjenjuju da su vrlo ozbiljne posljedice i topljenja permafrosta, odnosno dubokog zaleđenom tla ispod površine, i one ekonomske prirode, što se danas već primjećuje u cjelokupnom životu na Aljasci. Topljenje tla uništava cijelu infrastrukturu, ugrožene su tvornice, naftovodi i plinovodi, rudnici i nuklearne elektrane. Ceste postaju valovite, asfalt puca i nastaju pukotine duge više metara, kuće tonu u blato...

Danas je još nemoguće točno procijeniti kakve bi sve moguće posljedice po klimu imalo oslobađanje plinova u područjima vječnog leda, upozoravaju znanstvenici.