Nestaje li novca u nogometu?

Karen Murphy bi mogla biti novi nogometni Johnny Bosman, igrač po kojemu nosi ime pravilo o ukidanju restrikcija na broj inozemnih igrača u klubovima. Naime, 3. veljače generalna zastupnica Europskog suda pravde u Luksemburgu, Juliane Kokott izjavila je kako prema europskim zakonima o slobodnom protoku dobara, u granicama EU ne može biti ni teritorijalnih restrikcija kada je riječ o televizijskim pravima.

Poznato je kako se posljednjih godina u nogometu troše ogromni novci ponajviše zahvaljujući naknadama za televizijske prijenose. Svaka zemlja ima televiziju koja je masno platila prava za prenošenje, primjerice, Lige prvaka ili Premiershipa, no čini se kako tome polako dolazi kraj.

Engleski Premiership tužio je Karen Murphy (na slici), vlasnicu puba, koja je iz Grčke uvezla kartice za satelitsku televiziju koja prenosi utakmice Premiershipa. Premda su na prijenosima njeni gosti slušali grčke komentatore Karen je uštedjela oko šest tisuća eura godišnje koliko bi više iznosila kupovina kartice britanske kompanije BskyB.

Pravni stručnjaci tvrde kako se radi o konfliktu slobodnog protoka dobara i usluga među članicama EU i prava proizvođača (Premiershipa) da svoj sadržaj prodaje po različitim cijenama. Dok odvjetnici Premiershipa vjeruju kako vlasnici pubova krše autorska prava, odvjetnici Murphyjeve tvrde da se BskyB i Premiership, kojeg podržavaju La Liga, Serie A i Bundesliga, ponašaju kao monopolisti.

Ukoliko se sud u Luksemburgu i u lipnju, za kada je zakazana presuda, bude držao riječi Juliane Kokott moglo bi doći do Bosmana za medije. Takvim ishodom novaca za klubove bilo bi mnogo manje. Teško je vjerovati kako će nakon šesnaest godina razvoja nogometa od sporta do biznisa biti pokrenuto u suprotnom smjeru. Ipak simptomatično je kako je upravu sud u Luksemburga 1995. presudio u korist Bosmana i time postavio temelje profesionalnom nogometu kakav danas poznajemo.