Ivica Đikić:
Cirkus Columbia trebao
je biti ispričan

Razgovarao: Berislav JURIČ

Ivica Đikić, autor romana Cirkus Columbia po kojem je snimljen bh kandidat za Oscara za portal Bitno govori o romanu i filmu, o tome koliko njegovog rodnog grada ima ili nema u romanu te o nepostojanju književne kritike i pameti...

.b: Danis Tanović svojevremeno je rekao kako Cirkus Columbia nije knjiga jednostavna za pretakanje u scenarij. Koliko ste zadovoljni prijenosom knjige na platno?

Nije bilo jednostavno knjigu pretočiti u scenarij, jer se radnja provlači kroz više od deset godina. Odlučili smo se da uzmemo nekoliko centralnih motiva i da, s uglavnom istim likovima, ispričamo novu priču koja završava u trenutku kad započinje rat. Priča je, dakle, nova i drukčija u odnosu na roman, ali je opet nekako ista. Pritom mislim da nema smisla uspoređivati roman i film: to su dva svijeta povezana i vidljivim, ali i onim finim, nevidljivim nitima koje su u bojama, emocijama, atmosferi, jeziku... Danis je snimio odličan film. To, uostalom, potvrđuju reakcije publike, ali i kritike, na festivalima u Sarajevu, Veneciji, Torontu, San Sebastianu... Osim toga, rekli su mi da je publika sjajno reagirala i u Mostaru i Čapljini.

.b: Dugo godina radili ste u Feralu, a većina ljudi iz Ferala su se dali u književnost. Od kud ideja i volja za romanom?

Ne znam odgovoriti na to pitanje. Vjerovao sam da to što je ispričano u Cirkusu Columbia treba biti ispričano. Nitko me nije tjerao da napišem roman, nisam to morao, ali dugo sam osjećao unutrašnji pritisak da to učinim. Progonila me je ta ideja i te slike koje se nikad nisu dogodile, a koje sam tako jasno vidio. Što se tiče Ferala, taj list bio je čudo ponajprije u novinarskom smislu, ali vjerojatno nije slučajno što se iz Feralova okrilja izleglo tako mnogo dobrih pisaca i dobrih knjiga.

.b: Film je sniman u Čapljini, a radnja romana smještena je u bosansku kasabu. Koliko ima Vašeg rodnog Tomislavgrada u romanu i koliko stvarnih likova, koji i danas žive tamo?

Čitav je Cirkus Columbia sazdan od Duvna, a može opet biti da Duvna u njemu uopće nema. Isto je i s likovima. Svi su iz Duvna - u Duvnu su živjeli, žive ili će živjeti - a može biti da Duvno nikad nisu ni čuli ni vidjeli.

.b: Često se može čuti kako roman govori o bezdušnosti duvanjske kasabe. Koliko Vam nedostaje ta kasaba, budući da već dugo ne živite u rodnom gradu?

Roman govori o bezdušnosti, ali i o toplini kasabe. Nema potrebe da kasabi dajemo ime. Ne fali mi Duvno, jer ja još ništa nisam sanjao a da nije bilo smješteno između gimnazije i šetališta, i između Karaule i muslimanskog groblja. Ja svoje potrebe za Duvnom zadovoljavam u snovima koji su, kao i život, nekad ugodni, a nekad strašni.

.b: Sami ste izjavili kako za Cirkus Columbiu niste dobili niti jednu negativnu kritiku. Koliko je po Vama književna kritika u današnje vrijeme jaka i koliko je ona stvarni preslik književne scene?

Književna kritika više gotovo da i ne postoji. U medijima književnost, kao i cjelokupna kultura, dobiva prostor tek ako je spektakl, ako je, na primjer, neka estradna zvijezda objavila tzv. autobiografiju. Nema više nikakvih kriterija, nema ni ljudi koji bi držali kriterije, ne razlikuje se umjetnost od šunda, vrijednosti su okrenute naglavce, više se piše o knjizi Vlatke Pokos nego o hrvatskom prijevodu "Divljih detektiva" Roberta Bolana, a taj prijevod je kulturni događaj prvog reda. Moglo bi se takvih primjera nabrojati koliko god hoćete. Valjda je došlo vrijeme da najbeskrupulozniji i oni vođeni najnižim strastima određuju što je vrijednost, a što nije.

.b: Nedavno ste izjavili kao bi današnja djeca trebala čitati više Branka Ćopića. Rat je iskomadao književnot na naše i njihove, posebno u Bosni i Hercegovini. Kakva je situacija danas u domaćim književnostima?

Nisam baš kompetentan da sudim o književnoj situaciji u našim jezicima ili u našem jeziku. Ali znam da ima dosta naših pisaca čije knjige volim i koje ne dijelim po nacionalnoj pripadnosti.

.b: Vaša zbirka 'Ništa sljezove boje' tematski se naslanja na roman Cirkus Columbija i na ratne teme. Rekli ste kako ćete i dalje pisati o ratu. Radite li na nekom novom djelu?

Pišem nešto. I opet, na neki način, pišem o ratu. O ratu kao točki preokreta u smislu nekih osnovnih vrijednosti.

.b: Film Danisa Tanovića kandidat je za Oscara. Koliko Vama znači ta kandidatura kao piscu po čijem je djelu nastao jako dobar film?

Sretan sam zbog toga, sretan sam zbog Danisa koji je u taj film uložio cijelog sebe, zbog fenomenalnih glumaca i svih drugih koji su stvorili film. Nikad prije Cirkusa Columbia nisam bio na filmskom setu, pa sam tek sad vidio koliki je trud stotina ljudi potreban da bi se snimio film. To je zaista vrlo kompliciran posao.

.b: Novinar ste od srednjoškolskih dana. Što je jednostavnije, a što Vam je draže – novinarstvo ili književnost?

Ja sam novinar, to je moj zanat i ja se na tom terenu osjećam najsigurnije. I u prozi, i u pisanju scenarija, stalno me muči manjak samopouzdanja, to je teren koji tek bojažljivo ispitujem, a ispitujem ga zato što me zanima da pričam priče i taj način. U novinarstvu sam od 1992., kad sam, na malu prevaru jer sam imao samo petnaest godina, postao dopisnik Hine iz Tomislavgrada. I od tada sam prošao kroz sve razine novinarstva. Od zadnjeg honorarnog suradnika iz provincije, preko reporterskog i komentatorskog posla, do uredničkog mjesta u „Feralu“ i funkcije glavnog urednika u dnevniku „Novi list“ iz Rijeke. I još uvijek se veselim svom zanatu.

.b: Mnogi žale za Feral Tribuneom. Koliko Vama nedostaje taj tjednik?

Meni, naravno, prilično nedostaje, ali to nije važno. Mislim da „Feral“, ili list poput „Ferala“, jako nedostaje ovom društvu, list koji bi efektnim sredstvima i talentom radikalno rastjerivao opsjene i laži koje nas okružuju. Hrvatskoj fali list sa stavom i s jasnim društvenim angažmanom, koji neće podilaziti publici i masovnom ukusu.

.b: Cirkus Columbija na neki način poručuje kako je povijest ovih prostora, što bliža što dalja, u biti cirkus. Što mislite kakva je budućnost?

Mi još nismo raščistili neke ključne epizode iz davne prošlosti, pa kako onda da pričamo o budućnosti. Previše nam pameti fali da bismo u nekoj bliskoj budućnosti mogli živjeti ugodnije i ljudskije.

.b: U Bosni i Hercegovini bliže se izbori. Što mislite o političkoj situaciji u zemlji i tko je po Vama najveći gubitnik u državi?

Znam samo da je politička i društvena situacija u Bosni i Hercegovini toliko složena da bi od mene bilo krajnje pretenciozno da je pokušavam objašnjavati u ovom intervjuu. Mogu samo preporučiti knjigu Ivana Lovrenovića i Miljenka Jergovića „Bosna i Hercegovina – Budućnost nezavršenog rata“, koja će uskoro biti objavljena u Zagrebu.