Žena je žena samo onda kad je majka!?

Piše: Jasna DROCIĆ-BARBARIĆ

Većina žena tijekom svog života barem jednom osjeti majčinski instinkt. Mnoge od njih imaju priliku doživjeti, taj prema mnogima, najdublji i najljepši osjećaj u životu. Upravo se o ulozi majke uvijek priča kao o jednom od najvažnijih zadataka u životu ljudskoga bića, što naravno ne možemo zanijekati. Međutim, moramo postaviti pitanje-jesu li sve žene stvorene da bi postale majke?

I baš kao da ni jedna nije u stanju voljeti na neki drugi način, pružiti svijetu plod svoga truda i rada na nekom drugom području, na kojem je jednako uspješna, ako ne i uspješnija od bilo kojeg muškarca.

Mnogo manje se priča o ženama koje ne žele, ne mogu ili jednostavno nisu postale majke, a kada se o njima i govori, onda su najčešće spominjane u kontekstu nerazumijevanja svrhe njihova života. Kao da su promašile cilj, kao da su cijelo vrijeme putovale krivim putem.

U našem društvu žena gubi na vrijednosti, ako nije postala majka, ako nije u braku i nije osnovala vlastitu obitelj. I baš kao da ni jedna nije u stanju voljeti na neki drugi način, pružiti svijetu plod svoga truda i rada na nekom drugom području, na kojem je jednako uspješna, ako ne i uspješnija od bilo kojeg muškarca. Žena bez obitelji, bez supruga i djeteta često se smatra raspuštenicom i rijetki su oni koji ne bi postavili pitanje-a zašto se nije udala?!

Mlađi naraštaji žena sve više i više pomiču granice shvaćanja ženske prirode i života.

Pripadnice takozvanog slabijeg spola danas su uspješne premijerke, znanstvenice, humanitarke, sportašice, ali više i ne trebaju neki veliki uspjeh kao opravdanje za to što su neovisne, same i sretne.

Ako bilo koja od nas može biti produktivnija sama nego kao supruga ili majka, zašto ne bi takvom i ostala?! Pod različitim pritiscima koje nam nameće okolina od osamnaeste godine i same se počinjemo prepuštati istim razmišljanjima-brak i djeca jer je to red i tako treba biti.

Nedugo zatim slijedi transformacija u nezadovoljne čangrizave majke i supruge koje su pa i ne baš tako duboko u sebi nezadovoljne svojim postojanjem, a upravo tim nezadovoljstvom zrače svoju djecu i ljude oko sebe.

Za ljubav i obitelj nikada nije kasno, ma što vam drugi govorili o tome. I onda kada otkuca biološki sat, nije sve izgubljeno. Na svijetu je toliko napuštene i nevoljene djece koja čekaju upravo vas, zadovoljne i sretne žene koje su imale tako jaku želju za majčinstvom, koje su kroz svoj život toliko izgradile sebe da ih jednostavno nije briga za predrasude okoline, a koje mogu pružiti ljubav i sreću biološkom ili usvojenom djetetu, razlike nema.

Jer su svojim življenjem upravo one uspjele odbaciti pritisak i predrasude okoline. Bez obzira na naše odluke, bitno je da ih donosimo same, a vrijeme je da priznamo-za to smo uistinu sposobne, bile mi majke, supruge ili raspuštenice, kako nas je primitivni svijet odlučio nazivati.