Zaklano tele za duvanjsku kulturu

piše: Berislav JURIČ

Rijetko se u životu glumca dogodi da iziđe pred prazno gledalište. No, u gradu u kojem je budućnost davno određena i zacrtana dogodilo se i to.

Glumci su pripremili sve za predstavu, ali ključar duvanjske kulture nije pripremio ljude. Nitko nije došao, predstave su otkazane, a ključar se požalio kako je to tako, ali se i pohvalio zbunjenim glumcima kako je to jutro zaklao tele.

To je tako, rekao je čovjek s ključem duvanjskoga duha. Nema mjesta za kulturu, naglasio je ponovivši kako je to jutro palo tele za duvanjsku kulturu.

Pomislio bi netko kako je pridonio žrtvu ne bi li uspjela predstava u dvorani koju zaključava i grije, u gradu u kojem nije bilo predstave godinama. Barem ne na onim daskama koje vežu sa životom.

Uspjevši povaliti tele, ključar duvanjske kulture nije uspio animirati i ono malo ljudi koji bi nakon godina suše voljeli sjesti u maglom obnovljenu dvoranu i pogledati normalnu predstavu. Ono malo ljudi, koji su svoj život stavili na kocku penjući se po stubama do kulture, nije krilo ljutnju na ključara.

To je tako, rekao je čovjek s ključem duvanjskoga duha. Nema mjesta za kulturu, naglasio je ponovivši kako je to jutro palo tele za duvanjsku kulturu.

Nitko nije bio svjestan da će jednom duvanjski načelnik predvidjeti budućnost. U jednoj raspravi o obnovi kina u gradu, izjavio je kako ljudima ne treba kino jer mogu iznajmiti filmove u videotekama i gledati ih kod svoje kuće. Danas se Duvnjaci, koji još uvijek zure u pohabano stubište do hrama kulture u gradu, rado sjećaju predskazanja načelnikova. Samo se pitaju što će s predstavama. Malo je tolikih kuća u mjestu nevidljivog kralja, uočljive robne kuće, u koje bi moglo doći kakvo kazalište u goste.

Vidoviti načelnik podijelio je ključeve duvanjskog duha nekim neduhovitim ljudima, a sadašnji načelnik, onaj kojem smetaju borovi u gradu, ne izbjegava govoriti kako Tomislavgrad ima budućnost. Možda za one koji žele da im djeca nikada u životu ne vide predstavu niti sjednu u kino.