Tko će nas riješiti našeg cirkusa?

Piše: Delmin BURSKI

Prije nekoliko dana, društvo za zaštitu životinja tražilo je da se spriječi ulazak cirkusa sa životinjama u našu zemlju. Kažu muče se životinje, pate i izgladnjuju. A do tada životinjski cirkus u našoj zemlji sasvim normalno uveseljava.

No, zadovoljan je kinološki sudac koji nakon izložbe u Tomislavgradu ode na borbu pasa u Livno. I navija, snima i svršava. A zadovoljna je i moja susjeda jer će uskoro imati psa-kengura...

Tako su dva tigra u Novom Travniku uspjela pojesti sve pse i mačke „lutalice“, koje njegovom vlasniku dovode narkomani i besposličari za nešto sitno novca. No, tigrovi su siti i zadovoljni.

Zadovoljan je i okovani mjedvjed kraj Skender Vakufa, koji je čak dio turističke ponude, jer pije pivo, pa pijan zaboravi na svoje jade. Slobodom su zadovoljni i konji kraj Livna, ali ne i ljudskim divljanjem s oružijem, koji ih ubijaju tek tako ili da ih „umoče“ u salame i ćevape.

Izmučena je čovječja ribica u Vjetrenici i Boračkom jezeru smećem i fekalijama.
Izmučeni su i konji koji po bosanskim šumama izvlače ukradena stabla, ali su zadovoljni jer im gazde nitko nije otkrio.

Izmučene su i ribe napuhane osiromašenim uranom i drugim otpadom u našim rijekama i jezerima, kao i ovce i krave što stavljaju isti začin u svoju ispašu.

No, zadovoljan je kinološki sudac koji nakon izložbe u Tomislavgradu ode na borbu pasa u Livno. I navija, snima i svršava. A zadovoljna je i moja susjeda jer će uskoro imati psa-kengura na svojem balkonu.

Ne izvodi ga, pa se jadnik mora „nadlaktiti“ nad ogradu i tako provoditi dane. No, zadovoljan je kad izvrši nuždu u svom „šetalištu“ što dožive svi susjedi koji žive ispod malog životinjskog carstva moje susjede.

Misli li udruženje koliko su povrijeđeni lavovi, tigrovi, pume, kune i merkate koje nije želio udomiti sarajevski zoološki vrt, pa djeca neke životinje vide samo na dokumentarcima domaćih televizija snimljenim prije tridesetak godina.

E to je cirkus. A udruženje bi trebalo, kad već ne može spriječiti ulazak slonova u zemlju, barem naučiti napudrane dame i profinjenu gospodu da počiste iza svojeg psa kad ovaj obavi obilnu kakicu na sred pločnika.

Mnoge cipele bi bile zadovoljne.