Poraz
Platforme,
pobjeda BiH

Piše: Jurica GUDELJ

Svi podjednako (ne)zadovoljni i kapitulacija Platforme! Sažetak je to reakcija na postizanje jučerašnjega, možda čak i povjesnog dogovora, u moru povijesnih dogovora, o uspostavi Vijeća ministara BiH. Niti jedna od stranaka nije dobila što je htjela, ali su ipak svi na kraju dobili ono što im pripada.

Zbog neuvažavanja izbornih rezultata svi smo izgubili godinu na izmaku, koja će u svijetu ostati upamćena kao godina krize, a u BiH kao godina bez vlasti.

Iz takve perspektive zaista se čini da je ''Platforma kapitulirala'', kako to rekoše nadobudni analitičari s Federalne televizije. Tražili su najprije pet ministarskih pozicija, uključujući, naravno, i one namijenjene političkim predstavnicima hrvatskoga naroda, a dobili su četiri ministarstva namijenjena Bošnjacima i jednu zamjeničku funkciju namijenjenu Hrvatima.

SDP i SDA, kao krnja Platforma, imenovat će ministre vanjskih poslova, obrane, sigurnosti te prometa i komunikacija. Dakle, nisu dobili sve što su tražili, ali su dobili i više nego što su Bošnjaci trebali dobiti, odnosno još jednu funkciju zamjenika ministra iz reda hrvatskoga naroda.

Politički predstavnici Hrvata su, pak, dobili sve što su tražili. Dva HDZ-a će dati predsjedavajućeg Vijeća ministara, ministra za izbjegle i raseljene te pravde.
Stranke iz RS-a su dobile financije, vanjsku trgovinu te civilne poslove.

Također, podjednako je važno za Dodika i Bosića bilo da imaju utjecaja u ministarstvu vanjskih poslova, gdje su dobili funkciju zamjenika ministra. Isto tako, Srbi dobijaju čelna mjesta važnih državnih agencija poput SIPA-e i RAK-a, što će se najmanje svidjeti ranije spomenutim nadobudnim analitičarima.

Dodik, Bosić, Čović i Ljubić su od početka otprilike tražili ovakvu raspodjelu funkcija. Stranke platforme su se, s druge strane, pokušale legitimirati i na državnoj razini kao stranke koje mogu predstavljati i hrvatski narod. Takvi su pokušaji uslijedili nakon što je međunarodna zajednica, utjelovljena u OHR-u i Valentinu Inzku, Lagumdžijin SDP legitimirala kao ''i hrvatsku stranku'' na razini Federacije BiH.

Ohrabren podrškom međunarodne zajednice, Lagumdžija je pokušao isti recept primijeniti i na razini BiH. No jednostavno nije bilo načina da se takva zamisao provede u djelo.

Dakle, dogodio se poraz platforme u smislu uvođenja građanskog uređenja države. Lagumdžija je morao priznati da je SDP u prvom redu bošnjačka stranka. To je uostalom svakomu bilo jasno, pa i zadrtim SDP-ovicima, jer je jasno zna tko je za koga glasovao.

Realnost je da je BiH država triju naroda i da biračko tijelo neprestano glasuje za svoje nacionalne stranke, uključujući i SDP kao stranku dominantno bošnjačkoga biračkog tijela.

Ne raspravljamo koji bi sustav bio bolji za BiH, građanski ili nacionalni, no realnost je da je BiH država triju naroda i da biračko tijelo neprestano glasuje za svoje nacionalne stranke, uključujući i SDP kao stranku dominantno bošnjačkoga biračkog tijela.

Politika SDP-a koja je izbornim inžinjeringom pokušala za sebe prigrabiti pozicije u izvršnoj vlasti namijenjene političkim predstavnicima Hrvata doživjela je poraz. I upravo tu se krije pobjeda Bosne i Hercegovine, zemlje triju jednakopravnih naroda.

U BiH ne može jedan narod pobjediti drugoga. To se nebrojeno puta pokazalo kroz povijest naše zemlje. Ovdje možemo biti samo svi pobjednici ili svi gubitnici.

Zbog neuvažavanja izbornih rezultata svi smo izgubili godinu na izmaku, koja će u svijetu ostati upamćena kao godina krize, a u BiH kao godina bez vlasti.
Sada bismo s kakvim-takvim optimizmom mogli gledati prema 2012. godini, jer se više neće raspravljati tko koga predstavlja. Barem dok se ne krene s rekonstrukcijom Vlade Federacije BiH.