Koje su nacionalnosti psi bačeni u Vrbas?

Piše: Berislav JURIČ

Moglo bi se reći kako je bugojanska policija najuspješnija u zemlji. Nakon bombaškog napada brzo je pronađen počinitelj, a Crvenkapica, čija je snimka obišla cijeli svijet, prepoznata je samo par dana nakon što su psići završili u Vrbasu.

A upravo su psići, koji sada piju najskuplje miljeko, skuplje nego što piju mnogi Bugojanci, razvukli djevojčicu po novinama i pod upitnik stavili našu ljudskost.

Poigrali su se maštoviti novinari Crvenkapicom, pa su tražili odgovor kakva je to djevojčica kad se može tako odnositi prema štencima. Uhvatili su se još maštovitijih komentara, pa su tražili njezinu nacionalnost zaključujući kako nitko ne želi pripadati istom narodu kao ubojica pasa.

Zaboravili su kako u Bosni i Hercegovini ima mnogo gorih ubojica, pod čijim su utapanjima u rijeke metaka rijetki preživjeli, a da se mnogi ponose što su njihove nacionalnosti. Iznenađuje zanimanje svijeta za 'pokolj' u Bugojnu i brzina kojom je raspisana nagrada od dvije tisuće dolara za glavu s crvenom kapom.

Iznenađuje zgražaje nad snimkom psića dok se s uživanjem pregledavaju snimke ratnih pohoda, uspješnih akcija. Duboko moralnim pokazale su se televizije, pa su psiće manje furali kako ne bi djeca doživjela šok, ali su zato ostali vjerni snimkama lubanja, ponavljanju snimki ubojstava i ratnih strahota.

Psići, jedan po jedan, zabijali su nož u srce osjetljivoj zemlji, koja ima dovoljno ljubavi i za tuljane u Kanadi. Svi medijski magovi potrudili su se pronaći zločinku pod kapom, dok stvarne zločince ostavljaju nedodirljivima.

U nesretnom ratu, kad su podivljali svi psi u zemlji, od kojih su mnogi i danas ostali divlji, bačeno je mnogo života. Te Crvenkapice i danas s ponosom nose kape i mnogima je čast što su „pripadnici istog naroda“ kao i oni. Psići su pronađeni i spašeni. Piju naskuplje mlijeko, a neki životi u Bugojnu zauvijek su nestali.

Crvenkapicama, koje su njihov život bacile još uvijek je kapa na glavi. O njihovoj rijeci metaka još uvijek se šuti, a oni za čiju sudbinu se još ne zna, krivi su samo što nisu bili „pripadnici istog naroda“ ili psi.