Hvala Dino,
sad možemo
u Beograd!

Piše: Berislav JURIČ

Napokon možemo odahnuti i svi slobodno krenuti u Beograd jer je Dino Merlin probio led i, napunivši tri puta beogradsku Arenu, svima dao zeleno svjetlo i oslobodio prolaz do glavnog grada Srbije.

Marketing služba Dine Merlina, koji se pohvalio kako nije lijepio plakate po Beogradu, vjerojatno jer to nije kao kod nas pa košta, pretvorila je Beograd u baba-rogu...

Tako je to, ako je suditi po onome što su mediji, uvučeni u reklamnu kampanju njegova gostovanja u Beogradu, zaključili. Dok su naručivana paljenja zastave, koja se sasvim normalno pali u granicama naše zemlje, i izmišljane priče o uhićenjima onih koji su htjeli da Merlin ne pjeva, provlačila se priča o odnosima Sarajeva i Beograda.

Kao da nitko nikada poslije rata nije otišao do Beograda i normalno odradio posao koji je trebao, normalno proveo praznike, odslušao koncert. Kao da nitko iz Beograda nakon rata nije bio u Sarajevu. Na kraju krajeva, kao da nitko tijekom rata nije odradio posao s ''onom'' ili ''onom'' stranom.

Marketing služba Dine Merlina, koji se pohvalio kako nije lijepio plakate po Beogradu, vjerojatno jer to nije kao kod nas pa košta, pretvorila je Beograd u baba-rogu u koju možemo slobodno otići tek nakon što Marlin otpjeva svoje.

I onda se državna televizija pozabavila odnosima Sarajeva i Beograda na nekim drugim razinama osim političkim, pa se neki čudom čude kako to da ljudi stvarno putuju iz jednoga grada u drugi, a neki opet provlače priču kako ne treba zaboraviti ovo i ono.

No, zaboravlja se da na ''normalnim'' razinama, u svakodnevnom životu i radu zid između dva grada ne postoji. S druge strane, na ''nenormalnim'' razinama, kao što je politika, jer ona kod nas nema ni mrve razuma, zidat će se novi redovi nevidljivog zida. Dok lažovi s kravatama i značkama na reverima govore o suživotu, zajedničkom putu prema Eldoradu zajednice europskih zemalja, dok se tupe priče o prošlosti koju treba ostaviti iza nas, oštre se riječi o krivnjama i neće prestati pravljenje razlike boljih i gorih, nedužnih i krivih.

Niti jedna škola na području bivše Jugoslavije nema lekciju 'Kako prestati činiti zlo drugome', ali zato ima stotine lekcija, svaka vođena svojom poluistinom, 'Kakvo su nam zlo nanijeli'. Jer, da nas drugačije uče, dobro plaćeni posao onih na ''nenormalnim'' razinama ne bi imao smisla.

Gluposti poput pitanja 'Je li nepatriotski biti u Beogradu', što ga postavi državna televizija, trebala bi prestati sada nakon što je Dino Merlin pokazao da nije. Ono što su drugi pokazali, poput Ilije Jurišića, kojeg je patriotski njegova država iskoristila da bi patriotiskije podprla zid pred Beogradom, nije važno. Nije važno što ''naši'' odbijaju put u Beograd ako mogu i što jedva dočekaju da ponove lekciju 'Šta ste to nam uradili'.

Obični ljudi, na ''normalnim'' razinama nikada nisu niti imali zidova i zbog njih zasigurno nisu nastali. Nastali su zbog onih koji su slušali ''nenormalne'' s kravatama i značkama. No sad i oni mogu u Beograd. Za njih je Dino Merlin oslobodio prolaz.