Gladni zovemo Japance i spašavamo Ganića

piše: Berislav JURIČ

Dok je u Japanu predstavljeno dvadeset stranica o Bosni i Hercegovini u kojem je japanska novinarka pozvala svoje zemljake u posjetu zemlji koja je prolaz između Istoka i Zapada, u prljavoj državi su spašavani životi.

Ni samo svjesno koliko je blizu smrti, maleno djete u trošnoj kućici nekakvog blatnjavog prihvatilišta, s četiri mjeseca teškog života u svojim plućima, nijemo je molilo za milost. Bezimena majka nezaposlena, prevarena i ostavljena, tražila je nešto za dijete, za sebe samo posao.

Iz prljave se države vodila i borba oko čovjeka s imenom. Jedni su napadali druge, treći se držali po strani. Spominjali su se ponosi i prkosi, nudio se novac za slobodu u koju svaki nedužan vjeruje.

Tražilo se skidanje ljage s imena i prestajanje odmotavanja rana, dok ljagu nepravde sa života u blatnjavoj ulici nema tko skinuti. Novac kojim je kupljena sloboda, u koju svaki nedužan vjeruje, neće kupiti život u kojeg sve manje vjeruju oni iz blatnjavih ulica a i oni iz popločanih aleja, a koji gladuju.

Nikada prvi čovjek države neće istog trena skočiti i ugaziti u blato kako bi vidio tog napaćenog, gladnog čovjeka o čijem zadovoljenju pravde on priča. Nikada neće okrenuti leđa drugoj dvojici predsjednika kako bi kupio život za čovjeka u čiju se budućnost kune.

Pozivi iz blatnjave ulice žalosni su i stvarni su. I što je najgore, sve češći su. Stvarno je i okretanje leđa tisućama ljudi kako bi se kupio još jedan život iz zatvora umotan u protekcije i mandate. Život umotan u četiri vlažna zida u logoru od države, nebitan je. Priče o zacjeljenju rana i ganjanju pravde smješne su, jer nikad nepravednije ljudi nisu živjeli niti se načimaju i stvaraju veće rane.

I pozivi u Japanu iz počišćenih fotografija u desetljećima nepočišćenu zemlju smiješni su. Turističke atrakcije propadaju kao što propada Bosna i Hercegovina koja više nije prolaz između Istoka i Zapada nego ogromna rupa između.

Na počišćenim fotografijama nema blatnjave ulice niti isprevrtanih kontejnera. Na pročišćeniom fotografijama nema ljudi koji kupuju slobodu, u koju svatko nedužan vjeruje, a ne plaćaju živote. Ne piše da se ovdje spašavaju veliki, a mali šalju u smrt.

Možda 30 tisuća primjeraka onih dvadesetak stranica dovuče dovoljno Japanaca, pa da nahrane i počiste zemlju. I od velikih i od smeća.