Evanđelje bez pokrića

Piše Ivan SIČAJA

Kao kršćani, odgajani smo u vjeri i postojanju onog izvanzemaljskog, zagrobnog života, te živimo svoju vjeru u iščekivanju prelaska u taj vječni život. Da se razumijemo odmah, ja idem u Raj. Neznam zašto, ne pitajte, jednostavno osjećam da ću ''desno'' a ne ''lijevo''.

U našoj mašti slikovito je usađen taj prostor ''vječnih lovišta'', koji moram priznati, ne izgleda baš tako privlačno i zanimljivo. Prevladava nebesko plava boja, Anđeli se k'o napušeni smješkaju ležeći na oblaku dok se ostali naguravaju po blistavom mramornom stepeništu kao da traže autogram Michael Jacksona. U tom naguravanju, braća Anđeli te gaze po nožnim prstima al' ti pun blaženstva i milosti pogledaš brata i kažeš mu: ''MIR S TOBOM''.

Kako stvari stoje na Zemlji, brat s krilima, odmah bi dobio bocu u glavu ali gore to ne ide tako. Ugrizeš se za jezik dok ti se lice crveni kao SDP-ova zastava te postaviš i drugo stopalo da ga brat izgaza.

Nema psovke, nema plača. Gore se plače samo dok luk režeš a ako već se nekom i omakne neka psovka, onda je to: '' JEBEM TI LUK OSIM SVETIH PERA!''. Dakle, gore je dopušteno samo ponekad psovati voće i povrće; mrkvu, kupus, grejp, šparoge...

Zar nije super kada drugi vide kako su vam prijatelji na Faceu Putin, Lenon, Severina, Amy Winehouse, Adolf Hitler itd a ne tamo neki Stepinac, Mandela itd; ne znaš, brate, nikog a i profil im je bezveze.

Vjerovatno smo se svi ponekad zapitali kako izgleda taj izvanzemaljski život i koliko će trajati ta vječnost ali suvišno nam je ''razbijati glavu'' još i tim. Znamo, znamo... ali strahujemo priznati, prvenstveno sebi, kako ćemo cijelu vječnost stajati na stepenicama bez kraja i oslonca i pjevati svete pjesme.

Već vidim Judu kako natečenih vena, po 1.000.000.000. put pjeva ''U sve vrijeme godišta'' i onako odsutan, odluta u mislima i zapjevuši '' The Road To Hell'' od Chris Rea a Sveti Franjo mu opali laktozu po nosu i povuče za solufe.

Zaboravite, nema gore Maidena, Metallice i Sex Pistolsa, samo laganice uz pratnju na harfi. Eto, iz toga proizilazi zabluda u našem vjerovanju kako je talent, poput sviranja nekog instrumenta ''dar od Boga''.

Ako je dar, onda je samo za harfu i za vrijeme ovozemaljskog života jer samo će bucmaste, povučene, asocijalne djevojke s frizurom koja nije u trendu i ispucalim vrhovima, moći s instrumentom u Raj i to samo one koje su na odsijeku harfe na Glazbenoj akademiji. Bubnjeve, električne gitare, (harmoniku da ne spominjem) zaboravite, uostalom, tko je još vidio istetoviranog anđela s dredloksicama kako praši po bubnjevima ?

Većini će najteže pasti mogućnost da gore nema Facebooka. Ako se i može logirati, pristup računalu imaju samo apostoli i evanđelisti. Oni gore imaju profil. To ima smisla a tako je i bolje. Većina nas običnih smrtnika, gore na profilu, ignorirali bi zahtjev Majke Terezije za prijatelja, a da ne govorim o requestu nekog misionara, koji je svoj život posvetio kako bi pomagao i skrbio o napaćenoj sirotinji Ugande i Tanzanije. Ma ''IGNORE'' k'o kredit u banci.

Zar nije ''super'' kada drugi vide kako su vam prijatelji na Faceu Putin, Lenon, Severina, Amy Winehouse, Adolf Hitler itd a ne tamo neki Stepinac, Mandela itd; ne znaš, brate, nikog a i profil im je bezveze.

U duhu kršćanskog odgoja, učeni smo da sve što nam se događa na Zemlji, izravno je povezano i dolazi od Boga.

Već zamišljam kako Sveti Petar – Stijena razgleda na Google Earth- u lokacije gdje da malo ''protrese'' i kazni bezbožnike, bludnike, pedofile, ubojice, kriminalce, pa je tako neposredno prije potresa na Haitiju, razgovarao sa Svetim Ivanom:

-Šta je s ovim Haitijem? Nešto mi trošno izgleda? Da malo tu zatresem, ha?

Ma da se mene pita, ja bih tres'o New York, L.A.,London, Rim... Ups! Zaboravi Rim! Nisi čuo od mene... Paris, Tokio... Kontaš brate? – reče Ivan.

- Kontam, brate. Al' tebe se ništa ne pita!, hladnokrvno odbrusi Petar.