12.11.2009. | 20:43

Kolumna

Buka

Bumbari, Bugari i jedan Albanac

Bosna i Hercegovina, nesretna zemlja nesretnih ljudi kojima ne može biti dosadno. Gradonačelnici se ne lome od posla, ali lome noge igrajući fudbal. Ludi dokazuju da ima još luđih, glupi da ima još glupljih...

Kalendar

Piše: Veselin GATALO, 6yka.com

Bosna i Hercegovina, nesretna zemlja nesretnih ljudi kojima ne može biti dosadno. Gradonačelnici se ne lome od posla, ali lome noge igrajući fudbal. Ludi dokazuju da ima još luđih, glupi da ima još glupljih...

Četvrtak, 05. 11. 2009

U zemlji Bosni koja se naslanja na Hercegovinu, ne zna se još ništa. Jedni bi da se cijepaju a da im ne uđe, drugi bi da im uđe, treći bi da im uđe a da se ne cijepaju. Radovan Karadžić, ex Dragan Dabić, u sudnicu bi da uđe što kasnije. Sud je odlučio da mu predmet ulazi tek 1. marta, ne prije. Možda mu uđe i kasnije, ali proricanje u ovoj zemlji je nezahvalna rabota. Poricanje ne, od toga se niko ne trudi pobjeći.

Petak, 06. 11. 2009

U srijedu će Mostar pokušati opet izabrati novog Gradonačelnika, možda ovaj stari i sjaše. Doduše, ni ovog starog koji već godinu dana tuhinja i pokriva korupciju, nije izabrao Mostar več gradonačelnikova stranka. Vlada BiH je, u sklopu obračuna sa kineskim kriminalcima, osula pravnu paljbu na kriminalnu hobotnicu kineskog državljanina Wang Leija, koji je utajio porez od čak više hiljada Konvertibilnih Maraka!!! Usput je kriminogeni i na svako zlo spremni Wang Lei brutalno u napaćenu Zemlju Bosnu prokrijumčario čitave serije plišanih igračaka i baterija razne voltaže. Ali, odjel za kineski kriminal MUP-a BiH bio je, kao i uvijek, bio spreman i na ovaj izazov.

Subota, 07. 11. 2009

U Afganistanu 25 vojnika ranjeno u prijateljskoj vatri. Hm... Prijateljska vatra. Pa, to je valjda kao prijateljska utakmica, zabiju ti go a ti se ne ljutiš. Ono, rane te, prosviraju ti pluća, ali eto, nema ljutnje, naši smo. Jedino se bojim da na one naše nesretnike što ih je Vlada BiH poslala, ne ospu prijateljsku vatru, po njima mogu rafalat kako se kome digne, brez i bez posljedica. Jer, BiH mora biti dobra sa cijelim svijetom, inače joj ga kuku, a bezvizni režim će dobiti kad i Sierra Leone. Doduše, zato ne mora biti dobra sa svojim državljanima. Može ih izgladnjivati, protjerivati, utapati, derati, ostaviti bez posla i poslati u prijateljsku vatru, samo ako joj se svidi ili Svijet to zaište. Ne mora ni zaiskat, naša zemlja će to uradit 'nako.

Nedjelja, 08. 11. 2009

Čujem, Vojvodina dobila široku autonomiju i cigare će poskupit. Neka, i jedno i drugo. Malo sam se zamislio na poskupljenje cigara, ali eto, neka im bude. Ne moram pušit. Još kad bih znao da pare od poreza i akciza ne idu za izdržavanje parazita u Vladi, e to bi me dodatno obradovalo. Pa, doduše, radovalo bi me i da postoji Djed Mraz, to jest Amidža Kijamet (da se niko ne naljuti). Ove subote je Mostar doživio pravi šok. Gradonačelnik je ištetio Ahilovu tetivu, igrao čovjek lopte pa se istego prekoviše i ahiluša puknula. Neka zlobnici ne kažu da se ni oko čega nije zadao i zdušno zalagao. Ja uporno pokušavam saznati broj žiro-računa, da uplatim nešto čovjeku sad kad ne može raditi.

Ponedjeljak, 09. 11. 2009

Hrvatska, kako čujem, ulazi u EU početkom 2012 godine. Znači, ulazi im. Pa naravno, Hrvatska je ipak ozbiljna zemlja. U Posušju uhvaćen serijski provalnik. Do sada nisam čuo za taj izraz. Možda je čovjek ulazio u kuće i gledao špansko-meksičko-kolumbijske serije. Dan, inače, nikakav. Kiša pada natenane, onako strpljivo i dosadno, ko u Bosni. Mokro gdje god se okreneš, kao u Kustinom Ocu na službenom putu. Jedino me veseli što se naš gradonačelnik dobro osjeća. Sjedi čovjek kod kuće, u kožnom naslonjaču i smiješi se kao da je upravo dobro jeo. Isturio nogu s gipsom ispred sebe, valjda da se nezaposleni radnici i glumci kojima su zatvorena pozorišta, potpišu na njemu. Ili da se potpišu mostarska djeca koja nikad u svom gradu nisu otišla u kino, tržni centri su im istovremeno i domovi kulture. U komentarima na Bljesku i Poskoku, mole ga da se ne zeza s povrijedom, da se dobro zaliječi, da ostane kod kuće koliko god može.

Utorak, 10. 11. 2009

I danas kiša. Gradonačelnik ionako ne može izaći, pa nije ni važno. Vidim potjernicu na Internetu. Traže momka zbog falsifikovanja dokumenta, to jest isprave. 20-ak godina, bejbi-faca, bez kravate, nepočešljan, neobrijan, rođeni kriminalac. Danas sam dobio prekršajnu prijavu. Pogrešno parkiranje. Piše, ako ne uplatim, kuku mi i lele. Morao potpisati. Neću da mi faca osvane na Internetu, izgledam puno opasnije od onog dvadesetogodišnjeg nesretnika što su mu ćeralicu turili na Internet, ili onaj nesretni Wang Lei od petka. Od Wanga sigurno poganije izgledam. On nije Srbin, a ćeraju ga ko Bog maglu, šta će tek meni radit? Još će me neko zatuć' nadajuć' se kakvoj nagradi. Hm, usput, vidio sam i sliku Predsjedavajućeg Željka Komšića, slikao se sa ostalim islamskokonferencijakim državnicima. Lijep ko Baščaršija, šestan ko svi oni Beduini oko njega skupa. Cvikeri mu stoje ko Mikiju Rurkeu. Doduše, na slici, od njih 15-ak, jedino Hamid Karzai pošteno i demokratski izabran da predstavlja svoj narod.

Srijeda, 11. 11. 2009

Jedan udrio nevjestu sjekirom. Neki dva Bugari i jedno Albanac, kažu, hoće ubit Bakira Hadžiomerovića. Ko što je onaj Bumbar onomad htio ubit Mileta Dodika. Bumbari i Bugari, a i Albanac, o glavi rade našem svijetu. Danas javljaju da ja BiH sigurna zemlja, barem što se tiče prirodnih katastrofa. Ja odvrnem Fejzbuk, da malo pobjegnem od Bumbara i Bugara, a i od tog Albaneza, kad ono na vrh strane moj prijatelj Edin napisao „Prodajem šupljake na veliko i malo“. Ja brže - bolje naručio pola kile onog o Evropskoj Uniji i tri frtalja kile suživota, pola kile tolerancije – bez žilica, samo da je krtina. Onda naručio i onaj jedan šupljak o zlatnoj kašiki, komad od dva kila, ako je svjež. Kilo i po ako je od juče. I 10 deka onog o seoskom turizmu koji će nas izvuči iz krize, samo tanko narezano, za picu budućiozu. Dok nije nestalo.

bitno.ba