Angelina glumi
u starom
bh kinu

Piše: Berislav JURIČ

Još jednom mi je laknulo. Prvi put mi je bilo lakše kad su nam otkrili da sada slobodno možemo u Beograd jer je Dino Merlin probio put, a sad mi je lakše jer je Angelina Jolie obećala kako neće ukinuti Republiku Srpsku.

U mlinu u kojem se mi ovdje meljemo, rat je i pozadina i podloga, a sve se češće spominje i kao jedini pogled kroz naš prozor u nas same.

Glumica, redateljica, majka, scenaristica, koju kite kao nekad Jovanku, a koju su prvo raspeli jer se počela miješati tamo gdje se ni mi ''domaći'' ne smijemo miješati, ni jedni drugima ni sami sebi, upala je u naš mlin.

Navukli smo Angelinu, svjesno ili nesvjesno, da se upetlja među ratnike, pa je tako film, postao zanimljiv samo zato što nekome smeta, a nije mu smetao. I zato što je nekome smetao, pa mu više ne smeta.

Prvo je morala pojasniti žrtvama da se ne želi iživljavati nad njima niti ih uvrijediti, pa je, nakon mrškanja postala i više nego dobrodošla. Postala je jedina žena na svijetu koja razumije naše probleme. Bolja i od svih onih žena u našim foteljama, kojima fotelje stoje jednako kao kuhinje. Onda je nasjela na prepucavanja i tvrdnje naoštrenih i uvježbanih pera, pa je morala obećati kako neće ukinuti Republiku Srpsku.

Angelina je tvrdila kako joj je u prvom planu priča dvoje ljudi. Nespretno je pokušavala objasniti kako bi u svemu tome rat trebao biti samo pozadina. Ali, u mlinu u kojem se mi ovdje meljemo, rat je i pozadina i podloga, a sve se češće spominje i kao jedini pogled kroz naš prozor u nas same. Ljudi su jako rijetko u prvom planu.

Film nije ni bitan. Rat je rastavio mnoge ljubavi o kojima stotine Angelina nikada neće ispričati priču koja se krije u srcima ljudi među nama. Nažalost. Bitno je što ćemo i nečiji filmski pokušaj iskoristiti za prepucavanje. Prvijenac, kako mu se tepa - kao da je prvijenac najbolje što netko uradi - bit će novo sredstvo za obračun.

Pa će čak i oni koji film nisu gledali zauzeti stranu i opaliti po kritici. A takvih zauzimača strana, koji neće film doživjeti u kinu, u Bosni i Hercegovini je jako puno. Čak i u (nasilu) većim gradovima ljudi kino imaju samo kao obećanje. No, film i dolazak žene s prvijencom iskoristit će se za nova odijela, hvalospijeve i hamburger.

Angelina je, umjesto poruke da je ljubav iznad svega ili nešto tako filmski ''duboko'', izbačena na scenu još jednog političkog kina u BiH. Jedni će je pljuvati, drugi se uvaljivati i iskoristit će se za upeglane poruke političkim protivnicima i nepopisanim stanovnicima zemlje u kojoj predizborna kampanja nikada ne prestaje.

Nitko se nije dosjetio zakukati, pa zamoliti ženu s prvijencom da posvoji glad za kulturom naše djece i nas samih, pa da ju zamoli za nekoliko pristojnih kino dvorana. Kad već mužu kupuje otok za rođendan, može i odriješiti za nekoliko dvorana i srcem, u koje bi se sad svi ugurali, rastopiti i druge ''planetarno popularne'' da se uključe u akciju.

A možda je Angelina samo promašila tematiku. Možda je trebala snimiti dječji film. Ionako nam djeca odrastaju na partizanskim odredima, obrazovnim emisijama u kojima je vrhunac nabrajanje planeta i dnevnicima s baba rogama i lubanjama. Jer, djeca su budućnost.

Samo, kako bi to djeca gledala i kako bi se oni s upeglanim porukama opravdali da na djecu u Zemlji krvi, meda i gradova bez kina nikako ne misle? Ni na budućnost.