Zaštita
Hrvata
od Hrvata

Piše: Jurica GUDELJ, Oslobođenje

Nakon dugih, i pomalo nadrealnih, 17 mjeseci pregovaranja, dva HDZ-a u Hercegbosanskoj županiji su uspjela napokon postići dogovor o uspostavi županijske vlasti. Neslavan rekord u našoj zemlji po duljini formiranja vlasti u novom tisućljeću tako s Mostara (gradonačelnik Mostara se birao ''samo'' 14 mjeseci), odlazi u ruke političkih (ne)radnika u HBŽ-u.

U BiH ljudima koji se bave politkom prioritet je pronaći za sebe radno mjesto, makar i županijskoga premijera, a sve drugo je, naravno, u drugome planu.

Sukobljavanje lokalnih HDZ-ovaca, inače koalicijskih partnera, oko premijerske fotelje i kontrole nad najvažnijim resursom ove županije, šumama, rezultiralo je stupanjem u štrajk uposlenika u prosvjeti, dok je djelatnike policije samo sniježno nevrijeme spriječilo da učine isto.

Gospodarenje šumama

Dva HDZ su se bratski dogovorila – premijerska fotelja ostaje pod stražnjicom livanjskog kirurga Nediljka Rimca iz HDZ-a 1990, dok se gospodarenje šumama prepušta u ruke kadrovima iz HDZ-a BiH.

No, priča iz HBŽ-a, zapravo, zorno pokazuje način na koji se vodi politika u našoj zemlji i kako to u HDZ-ovima, ali i drugim strankama u BiH, poimaju samu političku djelatnost. Bili smo svjedoci posljednjih dana načina na koji je predsjednik Njemačke Christian Wulff podnio ostavku. Rekao je kako mu javnost više ne vjeruje dovoljno i kako zbog toga više ne može na odgovarajući način obavljati svoju dužnost.

Ministrima u novoj Vladi HBŽ-a već sada, prije nego su i stupili na dužnst, nitko ništa ne vjeruje, no zasigurno im neće pasti na pamet da podnose ostavke zbog trivajlnosti, poput povjerenja javnosti i odgovornosti prema onima koji su ih birali.

S druge, pak, strane demokratskog društva, u BiH, ljudima koji se bave politkom prioritet je pronaći za sebe radno mjesto, makar i županijskoga premijera, a sve drugo je, naravno, u drugome planu.

Čovićev poklon

U HBŽ-u nije bilo problema sa zaštitom nacionalnih interesa hrvatskoga naroda, što bi eventualno i mogao biti alibi za dugotrajno mrcvarenje pregovorima o uspostavi vlasti. Naime, uvjerljiva većina zastupnika u Skupštini HBŽ-a su Hrvati, koje su legalno i legitimno na izborima birali Hrvati. Nije, dakle, bilo nikakvoga izbornoga inžinjeringa, niti potrebe za međunacionalnim nadmudrivanjima. Zastupnici Bošnjaka i Srba u Skupštini HBŽ-a su punih 17 mjeseci čekali da im se kolege iz dva HDZ-a međusobno dogovore pa da se potvrdi nova vlast.

Također, 17 mjeseci borbe za premijersku funkciju u ovoj županiji je rezultat i nelogičnog koalicijskoga sporazuma dva HDZ-a. Naime, Čović je Ljubiću obećao kako će HDZ 1990 u jednoj od županija s hrvatskom većinom dobiti premijersku poziciju.

Kako Ljubićeva stranka niti u jednoj od županija nije ostvarila ozbiljniji izborni rezultat, Čoviću nije preostalo ništa drugo nego da Ljubiću pokloni premijersku fotelju u HBŽ-u. Naravno, nije se dugo trebalo čekati na otpore lokalnih čelnika HDZ-a BiH.

Godina za popravljanje dojma

Tvrdili su, i s pravom, kako Nediljko Rimac ni u kojem slučaju ne smije ponovno u ruke dobiti premijerski mandat. Politika koju je vodio u prošlom mandatu nije polučila pozitivne rezultate.

Birači su ga stoga kaznili, no sada će Rimac imati još koju godinu za ''popravljanje dojma''. Na tomu može zahvaliti isključivo lideru HDZ-a BiH, koji nije imao snage ili hrabrosti suprostaviti se doktoru koji vedri i oblači u HBŽ-u.

Naposljetku, 17-mjesečnim sastavljanjem nove vlasti, lideri dva HDZ-a su u pitanje doveli i vjerodostojnost borbe za jednakopravnost hrvatskoga naroda na višim razinama vlasti. Nesporan je izborni legitimitet dva HDZ-a kod hrvatskoga naroda, no sporni su ljudi koji na kraju obavljaju funkcije u ime birača. Zasigurno nitko u HBŽ-u nije glasovao da ovaj ili onaj sjedne u fotelju namijenjenju izabranim dužnosnicima, nego su ljudi glasovali s vjerom u bolje sutra, koje nikako da osvane.