Prihvatite nas onakvima kakvi jesmo

Mi želimo samo što i vi, da nas prihvatite baš onakve kakvi jesmo. Natpis je to koji krasi zid u jednoj od prostorija u centru za djecu i mlade s posebnim potrebama Los Rosales u Mostaru u kojoj štićenici ovog centra izrađuju različite keramičke predmete.
Direktorica Los Rosalesa Aida Milavić, s kojom smo obišli ovaj centar, kaže kako je u učionicama uvijek veselo kao i za vrijeme našeg posjeta. Štićenici Los Rosalesa ovdje imaju priliku osposobiti se za koliko-toliko normalan život.

Još uvijek naše društvo u potpunosti nije prihvatilo osobe s posebnim potrebama, iako na tomu rade različite vladine i nevladine organizacije.

-Još uvijek naše društvo u potpunosti nije prihvatilo osobe s posebnim potrebama, iako na tomu rade različite vladine i nevladine organizacije. Jako puno truda je uloženo kako bi zaživjela inkluzija djece s posebnim potrebama u osnovne škole. Ipak, inkluzija ne treba biti samo u obrazovanju, nego treba podrazumijevati uključivanje u sve tokove života, pojašnjava nam direktorica Milavić.

Osobe s posebnim potrebama ne trebaju imati, veli, samo pravo da idu u osnovnu školu, nego i nakon toga trebaju imati pravo na rad, samoodlučivanje te sudjelovanje u donošenju odluka koje izravno utječu na njihov život.

Edukacija društva

-Iako se puno radi na tomu, inkluzija još uvijek nije u dovoljnoj mjeri zaživjela. Društvo je još uvijek skeptično. Primjerice, moguće je vidjeti roditelje kako svoju djecu vode na drugu stranu ulice kada im u susret idu djeca s posebnim potrebama, kao da je riječ o zaraznoj bolesti. Nadamo se da će se to prevazići. Zaista puno radimo na edukaciji cjelokupnog društva, kaže Milavić.

Dodaje i kako su potpisane razne povelje o pravima osoba s invaliditetom, no kod nas se ta prava još uvijek ne poštivaju. Primjerice, u Mostaru se osobe s invaliditetom ne mogu voziti javnim prometom jer ništa nije prilagođeno osobama koje su invalidskim kolicima. Potom, niti jedan semafor u Mostaru nema zvučnu signalizaciju kako bi slabovidne i slijepe osobe mogle prelaziti cest, dok je većina osnovnih škola u Hercegovačko neretvanskoj županiji nepristupačna za djecu s invaliditetom.

-To najviše govori o stanju našeg društva jer je odnos prema najslabijima najbolja slika nekog društva. Europska unija je iznimno osjetljiva kada su potrebe i prava marginaliziranih društevnih skupina u pitanju, ali naša država na tom polju jako puno zaostaje, izjavila je Milavić.

Centar Los Rosales je počeo s radom 1998. godine a izgrađen je u suradnji sa Vladom Kraljevine Španjolske. Danas centar ima oko 150 štićenika, od tri do 55 godina starosti.

Raspoređeni su po različitim segmentima rada; od vrtića, predškolskog odgoja, osnovne škole pa do četiri radno-rehabilitacijske radionice. Te radionice pohađaju mladi štićenici koji su završili osnovnu školu, ali nisu u mogućnosti pratiit srednjoškolski nastavni plan i program ili je riječ o mladima koji nikada nisu bili uključeni u bilo kakav proces obrazovanja.

-Imamo također i rezidencijalni smještaj od ponedjeljka do petka za 12 štićenika koji dolaze iz udaljenijih dijelova kantona, primjerice Prozora ili Konjica. Oni ne mogu svakodnevno dolaziti u Mostar pa onda tokom radne sedmice borave kod nas. Petkom po njih dolaze roditelji i vikend provode kod kuće. Posebno insistiramo da djeca vikende provode s roditeljima jer su roditelji ipak ključna karika u rehabilitaciji djece s posebnim potrebama, priča nam direktorica Los Rosalesa dok obilazimo različite radionice.

Ne može se ne primijetiti osmijeh na licima štićenika ovog centra. Strpljiv rad odgajatelja se ogleda u brojnim izrađenim predmetima štićenika. Od drvenih i keramičkih rukotvorina, preko crteža i kolaža izrađenih od različitih materijala do nakita. Sve je samostalno djelo štićenika centra. Kreativnost djece s posebnim potrebama je zaista fascinantna.

Osmjesi na licima

-Djeca koja su kod nas na rehabilitaciji imaju različite poteškoće. Imamo djecu s downovim sindromom, autizmom, hiperaktivnosti, cereblarnom paralizom i tako dalje. U osnovnoj školi imamo 12 odjeljena. Od toga je njih devet za djecu s lakšim i kombiniranim poteškoćama u razvoju, dva za djecu s umjerenim i kombinovanim poteškoćama a jedini u kantonu imamo jedno odjeljene za djecu s poteškoćama u autističnom spektru, kaže Milavić te dodaje kako se u Los Rosalesu ponose i svojim visokoobrazovanim kadrom.

-Imamo edukatore i rehabilitatore različitih profila, stručnjake koji rade s djecom s mentalnim poteškoćama, logopede, socijalnog radnika, pedagoga i psihologa. Dakle, cijeli stručni tim koji radi s djecom i trudimo se da ova djeca što više napreduju, kazala je Milavić.

No, problemi s financijama su stalni pratitelji i Los Rosales centra. Finanicraju se iz više izvora. Grad Mostar financira vrtić, osnovnoškolsko obrazovanje Vlada HNŽ, a rezidentni smještaj i radno-rehabilitacijske radionice zajednički financiraju Grad Mostar i Vlada HNŽ.

-Ni na nivou Federacije ni na nivou BiH nije donesen krovni zakon koji bi pokrivao centre poput našega. Svjesni smo situacije i u kantonu i u džavi, ali smo sada u situaciji da nam pojedini dobavljači otkazuju suradnju jer im nismo u stanju platiti usluge. Oni su svjesni da za to mi nismo krivi, ali i oni moraju poslovati. Ipak, sada smo ponovno u budžetu HNK. Nadamo se da će ova Vlada imati sluha prema ovakvim institucijama, od kojih se većina nalazi u jako teškoj financijskoj situaciji, izjavila je Milavić.

Nadajmo se kako će i političke strukture, ali i svi stanvnici naže zemlje, uvažiti vapaj djece s posebnim potrebama ih prihvatiti onakvima kakvi jesu.