Neverbalna komunikacija: Zašto je Kaplan gladio kravatu?

Prilikom gostovanja u emisiji „Dobar, loš, zao“ na TV1 kao gost Maria Vrankića, Federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom poručio je da je još uvijek politički nepismen i nezreo za tu dužnost, te kako mora poraditi na svom vizualnom identitetu, stoji u analizi Agencije za političko komuniciranje 'Polis'.

Prilikom spominjanja službenog auta koje je svojevremeno slupao, automatski se uhvatio za kravatu i zagladio je do dna, što upućuje na to da mu je u tom trenutku bio potreban čvrst oslonac...

Smiješak kao promašaj

Bosanskohercegovački političari još uvijek ne shvaćaju kako se politika oslanja na lik i pojavu i da je najbitniji vizualni izgled dok nešto izgovaraju, jer na osnovu izgleda javnost će donijeti sud o njima i odlučiti hoće li ih percipirati kao moguće vođe ili promašaj, piše u analizi Polisa. Riječi nam služe za priopćavanje informacija, dok se govor tijela koristi za pregovaranje i kao zamjena za verbalne poruke. Svaka gesta ili pokret predstavljaju dragocjen nagovještaj onoga što osoba u tom trenutku osjeća.

Ministar Kaplan od prvih minuta emisije pokušavao je djelovati opušteno i samouvjereno, međutim, signali koje je slao bili su u suprotnosti od onoga kakvim je želio da se prikaže.

Osmijeh je pokušao iskoristiti kao najjače oružje o ovom predstavljanju, što bi bilo jako dobro da je riječ o nekoj estradnoj zvijezdi, a ne o ministru. Političar koji se previše smije poručuje sugovorniku da ga se prihvati na osobnoj razini. Rijetko kada ćemo vidjeti dominantne političare da se smiju dok govore o politici jer jednostavno, ni slučajno ne žele da djeluju pokorno. Mladi ministar se tijekom cijele emisije smijao i smijehom suzbijao tremu, neznanje i nedostatke.

Mahalski komentari

Kaplan je na ciničan način i s dozom ismijavanja govorio o radu medija koji ga “ne favoriziraju”, te je tim potezom dodatno diskreditirao sebe. Pored toga, govori o radu novinara, kritizira način izvještavanja, što jedan poličar na poziciji ministra nikako sebi ne bi smio dozvoliti, jer su upravo novinari osobe koje će i u sljedećem razdoblju izvještavati o njegovom radu, te će ono što plasiraju u javnost izravno utjecati na percepciju ovog političara među građanima biračima.

- Dragocjene minute koje je imao u toj emisiji trebao je iskoristiti na način da sebe i svoje stavove predstavi u što boljem svjetlu, te da se odmakne od „mahalskih“ komentara i opravdavanja svojih postupaka, navodi agencija Polis te dodaje kako je nemoguće ne primjetiti pretjerano mahanje rukama i pretjerano gestikuliranje kao dopuna svemu što se kaže.

Koliko je neverbalna komunikacija bitna za prenošenje poruke i stvaranje općeg dojma o govorniku pokazuju činjenica da je vrijednost vizualog aspekta poruke (govor tijela) 55 posto, glasovnog (kako kažemo) 38 posto i verbalnog (što kažemo) 7 posto Dakle, ono što kažemo ima neprimjetan utjecaj na primaoca poruke ukoliko nije upotpunjeno s neverbalnom komunikacijom.

Nedostatak uvjerljivih riječi

Pretjerano mahanje rukama pokazuje nedostatak uvjerljivih riječi, kojima bi iskazao ono što želi, te to pokušava nadomjestiti pretjeranom gestikulacijom. Opisivanje rukama nepoželjni su u neverbalnoj komunikaciji u obujmu u kojem to koristi Kaplan. Trljanjem ruku pokušava “sputati” nervozu, a pretjeranim diranjem lica i odjela odbraniti se od “neugodnih” pitanja voditelja. Upravo jezik tijela najvećoj mjeri otkriva osjećanja, stavove i namjere onoga tko govori, a Kaplan nije bio spretan u usklađivanu onoga što govori s načinom na koji to govori.

Prilikom spominjanja službenog auta koje je svojevremeno slupao, automatski se uhvatio za kravatu i zagladio je do dna, što upućuje na to da mu je u tom trenutku bio potreban čvrst oslonac, odnosno nešto za šta će se uhvatiti, te je nakon toga verbalnim putem poručio da nije riječ o svetoj kravi, nego o automobilu koji ima kasko osiguranje.

U tom trenutku je djelovao je nadobudno i uvrijeđeno, a poželjnije bi bilo, s obzirom da je političar, da je ponizno rekao da mu je jako žao što se to dogodilo sa službenim automobilom i da bi mu bilo jako teško da ga bh. javnost percipira kao osobu koja ne brine o državnoj imovini jer se smatra savjesnom osobom.

Vrijeme za samohvalu

Na konstataciju da Hrvati aktualnu Vladu smatraju nelegalnom i nelegitimnom, automatski se počešao po licu te time poručio da mu je to pitanje neugodno, te se prilikom davanja odgovora vrpoljio na stolici što je odraz nervoze i nesposobnosti da odgovori na postavjeno pitanje.

Ministar je kroz čitav razgovor pokazivao razinu samodopadnosti konstantno ističući svoje uspjehe u obrazovanju, poslovnoj i političkoj karijeri. Građani za svog lidera sigurno trebaju jednu osobu s kvalifikacijama koje posjeduje ovaj ministar, i to je neosporno, ali ono što zahtjevaju i zbog čega biraju političara na mjesto ministra je predan rad i rezultati toga rada.

Kaplan je umjesto da govori o radu ministarstva u cilju napretka kulture i sporta u Federaciji BiH, vrijeme koristio za samohvalu i promicanje sebe kao političara. Pored toga, potencirao je demokratičnost i profesionalizam u radu svoje stranke.

Potrošenih 30 sekundi

Na kraju emisije dobio je trideset sekundi da se obrati gledateljima, koje je ponovo iskoristio za isticanje svojih akademskih dostignuća i za “blaćenje” političkih konkurenata i “neprijateljskih” medija.

Te sekunde su bile idealan prostor za ovog mladog političara da iznese planove za budući rad na pomenutoj poziciji, ideje za napredak u oblasti u kojoj djeluje, te da pomene naredne korake u radu svog ministarstva. Na taj način bi se, bez previše riječi i potrošene energije, na najbolji način približio biračima koji su zaslužni za njegov trenutni status i mogu birati hoće li ga u budućnosti podržati ili ne, stoji u analizi Polisa.