Fabrika duhana izbrisana iz plana Banja Luke!

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Nakon što je Vlada Republike Srpske zatražila raskid ugovora o privatizaciji Fabrike duvana Banja Luka i najavila da će tražiti novog kupca, sindikat radnika strahuje da njegov interes neće biti proizvodnja cigareta, već atraktivno zemljište tvornice u središtu grada.

Tvornica je vlasnik blizu 23.000 četvornih metara građevinskog zemljišta. U Poreskoj upravi RS-a su za CIN izjavili da je tržišna vrijednost parcela na tom području 650 KM po metru četvornom. Po toj računici, zemljište tvornice ima vrijednost od oko 15 milijuna KM.

Naime, tvornica je u milijunskim gubicima, strojevi su zastarjeli, a dosadašnji vlasnik je više trgovao tuđim cigaretama nego što je proizvodio vlastite. Dokumenti do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pokazuju i to da je tvornica prošle godine izbrisana iz regulacijskog plana Banja Luke, te da su na njenom zemljištu u središtu grada ucrtani budući poslovni i smještajni objekti.

Nebojša Antonić, koji je većinski vlasnik tvornice postao privatizacijom ovog poduzeća, uhićen je u kolovozu ove godine pod sumnjom da je sudjelovao u carinskim prevarama. Potom je Vlada RS-a sredinom rujna Okružnom privredom sudu u Banja Luci podnijela zahtjev za raskid ugovora o privatizaciji.

Premijer RS-a Aleksandar Džombić kaže da će Vlada, ako sud poništi ugovor, tražiti novog strateškog partnera za tvornicu.

Međutim, Miroslav Marinković, predsjednik sindikata radnika, kaže da će regulacijski plan biti magnet za buduće kupce koji će ovo poduzeće htjeti zbog atraktivne parcele, a ne zbog proizvodnje.

Hotel umjesto tvorničke hale

Gradske vlasti su još u svibnju 2007. godine, osam mjeseci nakon privatizacije, pokrenule proceduru za izmjenu Urbanističkog plana Banja Luke i Regulacijskog plana Aleja Centar, u okviru kojeg se nalazi zemljište tvornice. Urbanističkim planom su predvidjeli izmještanje tvornice, dok je regulacijskim određena namjena i veličina novih objekata na njezinom zemljištu.
Posao izrade planova povjeren je Urbanističkom zavodu RS-a. No, projektanti su završili samo regulacioni plan, dok je rad na urbanističkom prekinut, jer je Zavod otišao u stečaj.

Skupština grada Banje Luke nije čekala završetak urbanističkog plana, već je u prosincu prošle godine usvojila regulacijski.

Urbanisti kažu da plan daje mogućnost vlasniku da tvorničku zgradu pretvori u hotel, a okolne skladišne i administrativne objekte sruši i na njihovom mjestu sagradi trgovačke centre, banke, ugostiteljske objekte.

Predstavnici gradskih vlasti i Urbanističkog zavoda RS-a su izbjegli dati jasan odgovor na pitanje novinara CIN-a o tome ko je predložio brisanje tvornice i ucrtavanje drugih objekata na njezinoj zemlji. Prema riječima projektanata iz Urbanističkog zavoda RS-a uputstva za izmjenu plana preuzeli su iz prijedloga Urbanističkog plana Banje Luke.

Mirjana Sinadinović, šef tima Urbanističkog zavoda RS-a za izradu regulacionog plana, kaže da su tehnička rješenja pravili na osnovu programskih elemenata koje su im dostavljali iz Odjela za prostorno uređenje grada.
Snježana Mrđa-Badžo, bivša uposlenica Zavoda, objašnjava da elementi koje daje gradska uprava sadrže zahtjeve privatnih investitora za promjene u planu.
Dodaje da investitori mogu biti svi oni koji u tom prostoru imaju nekretnine.
Sinadinović kaže da su se tijekom izrade planskih rješenja sastali s Antonićem u prostorijama tvornice. Dodaje da je bio posebno zainteresiran za nova rješenja i da je postavljao pitanja o mogućim izmjenama plana.

Prijedlog plana je završen u siječnju 2010. godine, a mjesec dana kasnije je upućen u javnu raspravu na kojoj su vlasnici zemlje imali priliku da daju prijedloge i primjedbe na ponuđena rješenja. Tvornica duhana Banja Luka je zatražila da se poveća spratnost planiranih poslovnih objekata do maksimalne dozvoljene visine kao i rušenje tvorničkih hala.

Na prvi zahtjev je udovoljeno, dok je zahtjev za rušenje odbačen, jer se radi o zaštićenom kulturno-povijesnom objektu iz razdoblja Austrougarske. Međutim, planom je, ipak, omogućeno da se povijesni objekt tvornice pretvori u smještajne kapacitete.

Vođe sindikata i voditelji Udruženja malih dioničara tvornice kažu da nisu znali za proceduru promjene plana, javnu raspravu niti za usvajanje plana. Gradske vlasti su obavještenja o planu davale u službenim glasilima i na internet stranici gradske uprave, ali ni u jednom od njih nije objašnjeno da se radi na promjeni namjene zemljišta.
Direktor Fabrike Simo Miskić kazao je novinarima CIN-a da poduzeće ne planira premještanje na drugu lokaciju, te da zbog toga nisu obavještavali radnike o promjenama regulacijskog plana.

Predsjednik sindikata Marinković kaže da su za novi plan saznali početkom ljeta ove godine iz privatnih izvora, a nakon uhićenja Antonića radnici su pisali Vladi RS-a i zatražili da spriječi propadanje poduzeća koje traje već punih pet godina i njegov odlazak u stečaj i likvidaciju.

Prema riječima premijera Džombića, radnici su obavijestili Vladu da većinski vlasnik čeka istek ugovora, nakon čega bi tvornica otišla u stečaj, a on zemljište iskoristio za ono što je predviđeno regulacijskim planom.

Privatizacija tvornice

Antonić je u rujnu 2006. godine preko svoje firme Antonić Trade iz Laktaša kupio 55 posto kapitala tvornice za dva milijuna KM. Tada se u privatizacijskom ugovoru obvezao da će u razdoblju od tri godine investirati 4,7 milijuna KM, povećati broj zaposlenih na 350 te da će u razdoblju od pet godina zadržati njenu pretežnu djelatnost - proizvodnju cigareta.

Prema navodima radnika, Antonić od samog početka nije ispunjavao neke od navedenih obaveza. Međutim, Vladina Investiciono-razvojna banka RS-a (IRB), koja je zadužena za praćenje privatizacije, godinama je izvještavala da se investitor ponaša u skladu sa ugovorom.

Tek dva mjeseca prije isteka ugovora, obrazlažući zahtjev za raskid, premijer je izjavio da je narušena finansijska stabilnost Fabrike, promijenjena njena djelatnost, a pri tome nisu izvršene ni investicije predviđene ugovorom.

Antonić je 2007. godine kupio polovne strojeve za proizvodnju cigareta, čime je želio zadovoljiti uvjete investiranja. Nabavio ih je od Tvornice duhana Zagreb. Ovu tvornicu je kupila Tvornica duhana Rovinj, a Antonić je bio njezin zastupnik za BiH.

Međutim, strojeve nije instalirao do 2009. godine, nakon čega mu je Vlada RS-a odobrila da investiciju završi u naredne dvije godine.

Zoran Popović, referent IRB-a za odnose sa javnošću, kaže da je većinski vlasnik do isteka ugovora morao instalirati strojeve ili ih prodati, a novac uplatiti na račun tvornice.

Popović kaže da je Antonić na račun tvornice uplatio nešto više od milijun KM u novcu, a oko 3,5 milijuna KM je investirao u opremi.
Antonić se IRB-u pravdao da strojeve nije instalirao, jer ih fizički nije mogao unijeti u objekte tvornice. Tražio je rušenje, ali mu to nije dozvoljeno, jer je tvornička hala povijesno dobro. Radnici kažu da je dobro znao kakvi su objekti tvornice i prije nego što je kupio strojeve.

Marinković, predsjednik sindikata radnika tvornice, kaže da su Vlada RS-a i IRB tolerirali očigledna kršenja ugovora.

Sindikat u izvještaju navodi da je tvornica u proteklim godinama ostvarivala manje od pola planirane proizvodnje cigareta, dok se istovremeno preko njene maloprodajne mreže povećavala prodaja tuđih cigareta, čime je vlasnik prekršio ugovor kojim se obvezao da će zadržati pretežnu djelatnost.

TvornicaFabrika poslovala negativno, Antonić pozitivno

Radnici kažu da je Antonić tvornicu od početka koristio za bogaćenje svoje privatne firme Antonić Trade, iako se ugovorom obvezao da neće sklapati štetne poslove za tvornicu.

Umjesto da je robu za tvornicu nabavljao direktno od dobavljača, on je to činio preko Antonić Trade-a, čime je tvornici pravio veće troškove. Tvornica nije plaćala za robu i usluge, zbog čega je Antonićevoj privatnoj firmi na kraju 2010. godine dugovala približno 7,2 milijuna KM.

Financijska dokumentacija Antonić Trade-a pokazuje da je ova firma od 2007. do 2010. godine dobro poslovala. Naime, dok je tvornica duhana nagomilala gubitak od 3,1 milijun KM, netodobit Antonić Trade-a je na kraju ovog razdoblja iznosila približno 12,8 milijuna KM.

Zlatibor Koljačić, predsjednik Udruženja malih dioničara tvornice, kaže da je poslujući preko svoje firme Antonić isisavao kapital tvornice.

Dodaje da mu je Antonić jednom prilikom rekao da je zemljište na kojem se Tvornica nalazi idealno za novi poslovni kompleks: "Vjerujemo da je njegov cilj bio da uguši tvornicu."

Tvornica je vlasnik blizu 23.000 četvornih metara građevinskog zemljišta. U Poreskoj upravi RS-a su za CIN izjavili da je tržišna vrijednost parcela na tom području 650 KM po metru četvornom. Po toj računici, zemljište tvornice ima vrijednost od oko 15 milijuna KM.

Posjed tvornice nalazi se u neposrednoj blizini novog sjedišta Vlade RS-a.